Kao prvo, interesantno je pogledati sta po tom pitanju u poslednje vreme radi nasa ekonomska nauka.
U tom pogledu treba svakako navesti radove Prof. Sofije Adzic. Sledeca studija gospodje Prof. Sofije Adzic je nazalost objavljena na engleskom i tako verovatno nedostupna znacajnom delu naseg citalastva.(Ako se ne varam upravo nadjeh u mrezi i verzuju rada na srpskom..ceo text): Kazem nazalost, jer je u razradi teme dala izvanrednu analizu situacije (drustvo, politika, ekonomija) u Srbiji u poslednjih 20tak godina, upavo u vremenu u kome ona prolazi kroz period tranzicje. Kvalitet studije lezi u tome, da se ona ne zavrsava analizom stanja nego ide i dalje nudeci resenja. Prof. Adzic vidi buducnost i jedini put za poboljsanje standarda Srbije u razvoju male privrede okrenute izvozu. Usko grlo na tom putu je nedostatak kapitala, odnosno problemi u kreditiranju tog razvoja. Studija se bavi upravo tom tematikom, analizira razloge i nudi resenja sa poboljasnje tog procesa.
TRŽIŠTE KREDITA I MALI BIZNIS U ZEMLJAMA U TRANZICIJI - STUDIJA SLUČAJA ZA SRBIJU,
SOFIJA ADZIC, Faculty of Economics, Subotica, Republic of Serbia
APSTRAKT
„U radu se razmatraju specificni aspekti razvoja tržišta kredita u funkciji finansiranja poslovanja i razvoja malog biznisa u privredama u tranziciji na studiji slucaja za Srbiju. Izlaganje u ovom radu je koncentrisano na problem: “Kako stvoriti efikasno društveno-ekonomsko okruženje koje ce obezbediti naplatu kredita od malog biznisa?” Institucionalna rešenja u Srbiji omogucavaju da mali biznis može dobiti kredit na osnovu tri vrste garancija: nekretnina, pokretne imovine i sopstvene reputacije. Medjutim njihova implementacija se suocava sa brojnim teškocama. Dokumentacija o vlasništvu nekretnina je u velikom delu neadekvatna i nekompletna i trebace relativno dugi period da se izvrši formiranje odgovarajucih registara prema evropskim normativima. Podrucje kolateralnog kreditiranja malog biznisa je relativno novo i suocava se sa problemom teške realizacije regularne i blagovremene sudske zaštite interesa poverilaca.
Medjutim, osnovni problem za uspostavljanje efikasnog tržišta kredita je niska poslovna reputacija subjekata malog biznisa. Osnovno obeležje malog biznisa u Srbiji je poslovanje u prelaznom podrucju izmedju oficijelne i “sive” privrede, pa se veliki deo robno-novcanih transakcija odvija neoficijelnim kanalima. Osnovna teza autora je da rešenja treba potražiti umesto u strogoj regulaciji, krutom zakonskom okviru i sveobuhvatnom državnom intervencionizmu, u samoregulaciji zasnovanoj na razvoju kulture poverenja. Zbog toga, po mišljenju autora, problem razvoja tržišta kredita za finansiranje malog biznisa u Srbiji treba razmatrati u lancu tri fenomena: stvaranja, usavršavanja i odbrane zajednickog interesa banaka i malog biznisa u realizaciji sledecih aktivnosti:
- promocije i razvoja poslovne kulture u kojoj blagovremeno ispunjavanje svih finansijskih obaveza ima kljucno mesto,
- zaokruživanja pravno-institucionalne infrastrukture za implementaciju tehnike kolateralnog kreditiranja opreme i reprodukcionog materijala,
- promocije i razvoja novih tehnika za procenu kreditne sposobnosti malog biznisa na osnovu preciznih i jasnih standarda,
- nalaženja novih rešenja za (veoma rizicno) finasiranja izvoznih projekata na osnovu generisanja i implementacije visokih tehnologija i
- promocije novih oblika kreditiranja prava prenosa privatnog vlasništva“.
Objavljen na srpskom njihov rad se bavi razvojem zarada u Srbiji u procesu tranzicije u periodu 2001-2008.
Ivana Domazet i Jovan Zubovic
UTICAJ TRANZICIJE NA ZAPOSLENOST I ZARADE U SRBIJI
Izabrani citati:
„Dok je 2002. godine najveci broj zaposlenih radio u velikim firmama, koje imaju preko 250 zaposlenih, vec 2007. godine je samo 8.7% lica radilo u velikim firmama. Ocigledno je da konkurentnost velikih državnih firmi, na kojima je bila bazirana srpska privreda u prethodnom ekonomskom sistemu, nije bila dovoljno visoka da bi mogla da ostane nedirnuta sa otvaranjem tržišta za sve konkurente.
Danas je u privredi Srbije preko 50% zaposlenih u mikrofirmama koje imaju manje od 10 zaposlenih. Iako je ovakav trend u skladu sa strategijama koje je Srbija postavila u smislu razvoja malih i srednjih preduzeca, ako se posmatra iz ugla razvoja ljudskih resursa situacija je nepovoljnija. Razlog je što se u malim organizacijama mnogo teže uspostavlja sistem kvalitetnog upravljanja ljudskim resursima, veæ se veæi naglasak stavlja na maksimiziranje iskorišcenosti postojecih sposobnosti i veština zaposlenih“.
„Iz prethodnog razmatranja postaje jasno da je u celom posmatranom periodu 2002– 2008. znatno veca korist od rasta produktivnosti bila na strani zaposlenih od koristi za ostatak društva. Iako je u 2005. i 2006. godini bila suprotna situacija, ipak je u 2007, a posebno u 2008. godini, došlo do ponovnog prelivanja koristi
Veoma bitno u ovoj analizi je to da ni u jednoj posmatranoj godini korist za zaposlene nije bili veca od nominalnog povecanja bruto domaceg proizvoda. To je i omogucilo da se izvrše ostale korekcije u poslovanju u Srbiji, kao što je, na primer, povecanje bruto investicija, što se vidi u Tabeli 2, ili potencijalnih ulaganja.“
„Prema podacima iz Tabele 6 jasno je da se uèešce zarada u Srbiji povecava u odnosu na bruto društveni proizvod u citavom periodu tranzicije, te da je sa pocetnih 40,0% u 2001. godini doseglo nivo od skoro 50% u 2008. godini“.
Interesantan je svakako i prilog iz 2007, objavljen u jednom od odlicnih bloggova publikovanih na srpskom jeziku.
Нема коментара:
Постави коментар